BANJALUKA, Od ukupno 104 rafinerijska postrojenja u Evropi, najmanje 10 će biti trajno zatvoreno do 2020. godine, i to od Francuske, preko Italije do Češke, pokazuje anketa agencije “Bloomberg” u kojoj je učestvovalo šest direktora evropskih rafinerija.
Kako procjenjuje Međunarodna agencija za energetiku, potrošnja nafte u Evropi opada petu godinu zaredom i dostigla je najniži nivo od 1994. godine, a prema podacima kompanije “Essar Energy Plc” dvije trećine evropskih rafinerija zabilježile su gubitke u 2011. godini.
I pored zabrinjavajućih činjenica, Aleksandar Dijakonov, prvi čovjek “Optima grupe”, u okviru koje posluje i Rafinerija nafte u Brodu, tvrdi da će, uprkos svim problemima koji pogađaju rafinerijski biznis, biti nastavljena ulaganja u brodsku Rafineriju.
Da li je ugrožen rad Rafinerije nafte u Brodu?
DIJAKONOV: Ne. Tačno je da se i naša rafinerija, kao i velika većina rafinerija u Evropi, posljednjih godina suočava s određenim problemima, ali je isto tačno da mi svoj posao u BiH nismo završili i da ćemo, uprkos svim problemima s kojima se suočavamo, od Rafinerije u Brodu napraviti tehnološki savremeno postrojenje.
Podaci o poslovnom rezultatu Rafinerije govore da je pred vama težak posao, jer je godišnji gubitak Rafinerije nafte narastao na skoro 52 miliona KM?
DIJAKONOV: To je tačno. Razlog tome je što smo Rafineriju preuzeli neposredno pred početak velike svjetske krize. Rafinerijske marže su značajno pale, cijena sirove nafte je otišla visoko, smanjena je potrošnja. Pored tih globalnih problema, u BiH smo se suočili s nekim od problema s kojima se ne suočavaju rafinerije u svijetu i rafinerije u susjednim zemljama.
Na koje probleme mislite?
DIJAKONOV: Sjećate li se u kakvom je stanju bila Rafinerija kada smo je preuzeli. Podsjetiću vas da u te pogone nije značajno ulagano više od 15 godina. Pored toga, kao nijedna rafinerija u Evropi, i ta stara postrojenja i dobar dio tankova bili su oštećeni od posljedica rata. Danas je slika drugačija, jer smo uložili 130 miliona evra i plan razvoja zahtijeva nove investicije. Ta ulaganja su neophodna jer želimo da naši proizvodi, pored vrhunskog kvaliteta, koji već posjeduju, budu proizvedeni u ekonomski rentabilnijem procesu proizvodnje i uz maksimalnu zaštitu ekologije. Cilj nam je da povećamo udio dobijanja svijetlih derivata u strukturi naše proizvodnje, ali i dodatno smanjimo sopstvene gubitke u proizvodnji.
Koliko je potrebno da Rafinerija od gubitaša postane profitabilno preduzeće?
DIJAKONOV: Mi očekujemo, shodno našim planovima razvoja, da to bude 2015. godine, ali prve pokazatelje očekujemo u tekućoj i narednoj godini. Uporedo s razvijanjem rafinerijskih postrojenja, očekujemo rast našeg tržišnog učešća, prevashodno u BiH i susjednim zemljama. Kvalitet naših proizvoda prepoznat od potrošača predstavlja jak argument za tržišnu utakmicu.
Imate li podršku u realizaciji od strane nadležnih institucija u rješavanju problema s kojima se suočavate?
DIJAKONOV: Moram istaći da mi je drago da smo kod građana prepoznati kao domaća kompanija čiji rad ima veliki značaj za cijelu zemlju. Međutim, moram konstatovati da kao jedna takva kompanija ne nailazimo na podršku kakvu, recimo, imaju slične kompanije u susjednim zemljama. Mi od nijednog nivoa vlasti u BiH ne tražimo tržišni monopol, ali očekujemo da u privrednom posmatranju treba postojati razlika u posmatranju domaćeg proizvođača i trgovačkih kuća koje uvoze robu. Očekujemo minimum kontrole i zakonske regulative za kvalitet uvezene robe kao konkurencije na tržištu BiH. Sa druge strane, na konto poreskih doprinosa u budžetske fondove godišnje uplaćujemo više od 500 miliona KM. Tu bih još dodao da oko 3.000 radnika u našoj grupaciji svakog mjeseca prima redovnu platu, koja je veća od prosjeka u privredi BiH.
Kakvu pomoć očekujete?
DIJAKONOV: Mislim da pomoć nije prava riječ. Nama je potrebna podrška koja bi u prilog išla svim građanima BiH. Mi tražimo, na primjer, da se osposobi plovnost rijeke Save tokom većeg dijela godine. To svima ide u prilog, otvorila bi se nova radna mjesta, oživjela bi luka u Šamcu, Brčkom. Mi bismo jeftinije transportovali derivate, a pokretanjem terminala u Šamcu i “Željeznice” bi dobile možda i najvećeg klijenta u BiH. Druga stvar je da se u BiH dozvoli samo uvoz visokokvalitetnih naftnih derivata. Eto samo te dvije stvari nama bi mnogo značile, ali i svim građanima BiH. Nezavisne novine
