BANJALUKA, BiH ima veliki potencijal u proizvodnji električne energije putem biogasnih postrojenja, ali neuređeno pitanje podsticaja tjera investitore i ne dozvoljava ovoj oblasti da se razvija, tako da je u pogonu tek jedan takav objekat, i to u Šamcu.
Sirovina za biogasne elektrane nalazi se u stajnjacima po farmama širom zemlje, za koje poljoprivrednici uglavnom nemaju adekvatno rješenje. Problem je posebno izražen kod peradara, koji, za razliku od ostalih, nemaju parcele gdje bi se taj otpad iskoristio kao đubrivo za pospješivanje usjeva, jer životinje hrane koncentratima.
Iako su u pitanju milioni tona otpada, malo koji objekat u BiH može sam da proizvede dovoljno sirovine za rad jedne biogasne elektrane, pa je osnivanje energetskih zajednica nešto što se očekuje u budućnosti. Profit bi se, prema nekim prijedlozima, dijelio na osnovu udjela u biomasi.
Fahrudin Kulić, stručnjak koji radi za USAID-ov projekat investiranja u sektor energije, kaže kako sistem podsticaja mora biti promijenjen da bi takva investicija bila atraktivna za poljoprivrednike.
Sadašnja situacija je takva da RS ima male, a Federacija BiH uopšte nema određene kvote za garantovani otkup energije iz elektrana na biogas, što je glavna kočnica za ovu energiju koja dolazi iz obnovljivih izvora. Različit je i period garantovanog otkupa pa u RS on iznosi 15 godina, a u FBiH 12 godina, s tim da ne postoje podsticaji za kogeneraciju (postupak istovremene proizvodnje električne i korisne toplinske energije).
“Mi smo išli mnogo puta i razgovarali sa nadležnima da se uvede kvota za elektrane na biogas, tačnije da se odredi koja količina električne energije će se otkupljivati podsticajnim cijenama, ali se to nije dogodilo. Jedan od razloga je, kako nam je rečeno, da nema interesovanja poljoprivrednika. Tako nadležni kažu kako nema interesa investitora, a investitori da nema zagarantovanih kvota. Nadamo se da će se to prekinuti”, kaže on.
USAID BiH potencijalnim investitorima nudi pomoć u pripremi projekta, analizu isplativosti i predstudije izvodljivosti
I sami smo pokušali da iz Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije saznamo kada će konačno odrediti kvote, ali na naša pitanja niko nije sedmicama odgovorio.
Ovih problema svjestan je i Sejfudin Hodžić, direktor na farmi “Izvor blaga” u Zvorniku, kapaciteta od 60.000 pilića.
Ipak, kako dodaje, problem sa đubretom i otpadom je veći pa svi peradari u zemlji imaju interes da se on riješi.
“Mi nemamo pretvaranje otpada u energiju, što bi bilo mnogo značajnije nego da se snalazimo od turnusa do turnusa šta ćemo uraditi s otpadom. Pitanje je kako uvezati dovoljno farmi da bi se stvorila količina koja bi opravdala izgradnju jednog biogasnog postrojenja. Pitanje je i kada se proizvede energija, kome i kako je prodati. Bitno je uspostaviti jedinstven sistem u BiH kako bi imalo smisla ulagati u ovakva postrojenja i kako bi investitori imali sigurnost da to mogu prodati“, kazao nam je on.
Sa druge strane, Pinjo Mesud, predsjednik Upravnog odbora Udruženja peradara Federacije BiH, sumnja da će se ovaj problem riješiti u budućnosti, jer su farme razuđene.
U 80 odsto slučajeva to su male farme od 10.000 do 30.000 brojlera. Veću koncentraciju imamo jedino na području Visokog i ta tehnologija bi se mogla primijeniti samo na tim farmama”, kaže Pinjo i dodaje kako se vrijednost investicije kreće oko pet miliona maraka.
Damir Softić, direktor finalne proizvodnje u firmi “Madi” iz Tešnja, inače lideru u proizvodnji pilećeg mesa i proizvoda od pilećeg mesa, kaže kako je to vrlo veliko početno finansijsko ulaganje, tako da oni traže neko drugo rješenje.
“U ovom momentu za nas organizatore proizvodnje ovakav projekat, nažalost, nije realan. Imamo preko 130 kooperanata i njima je ovo najveći teret. U tovu pilića oni koriste gotove smjese i nemaju obradivih površina na koje bi mogli smještati ovaj otpad, tako da bi oni imali najveće benefite“, kazao je Softić.
Abdulah Imamović iz Odsjeka za veterinarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede ZDK ipak se nada kako bi ova priča mogla da zaživi.
“Svima koji se upuštaju u rizik ovih projekata treba omogućiti da se taj rizik smanji, da se njihova hrabrost nagradi, a da se opravda njihovo ulaganje. Samim tim, oni koji ne posjeduju hrabrost i neće da uđu u rizik, moraju animalni otpad dati na raspolaganje ovima koji su stupili u rizik”, predložio je on. Nezavisne novine
