U mjerodavnome ministarstvu kažu da se odluka o gradnji nuklearne elektrane očekuje najkasnije do 2012. Stručnjaci smatraju da najprije treba odrediti strateške smjerove razvoja gospodarstva, a tek onda planirati energetske objekte. Nuklearna elektrana u Hrvatskoj neizbježna je, dalo bi se zaključiti iz ‘Strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske’. U njoj su tri temeljna energetska cilja: sigurnost opskrbe energijom, konkurentnost energetskog sustava i održivost energetskog razvoja.- Nuklearnim energetskim programom Hrvatska bi ispunila sva tri cilja – misli član Hrvatskog nuklearnog društva i profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva dr. Nikola Čavlina.Na te se riječi nadovezuje akademik Vladimir Paar podsjećajući na to da Hrvatska treba sagraditi elektrane, bilo na fosilna goriva bilo nuklearke, jer će uvoz električne energije biti mnogo skuplji od vlastite proizvodnje.
Slovenci neće Hrvatsku
Kako se u ‘Strategiji’ navodi, sigurnost opskrbe Hrvatske energijom treba povećati. Posebno zabrinjavaju rast ovisnosti o uvozu nafte, nedovoljna sigurnost opskrbe prirodnim plinom i nedovoljna sigurnost opskrbe električnom energijom. Gradnjom i upotrebom nuklearne elektrane Hrvatska bi to izbjegla, tvrdi Čavlina, a to se najbolje vidi na primjeru Nuklearne elektrane Krško i važnosti koju je imala i ima za elektroenergetski sustav Hrvatske. Marijana Šundov iz Odjela za odnose s javnošću i protokol Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva Hrvatske kaže da se odluka o gradnji nuklearne elektrane očekuje najkasnije do 2012. No kako se već neko vrijeme nagađa da bi Slovenija eventualno mogla s Hrvatskom graditi dodatni blok u Krškom, što naši stručnjaci smatraju najboljim rješenjem, to bi se pitanje moglo riješiti na taj način.- Za sada slovenska strana nije kontaktirala ni s kim u Vladi Hrvatske radi gradnje novog bloka u NE Krško 2. HEP je vlasnik polovice NE Krško i zemljišta na kojem se elektrana i pripadajući objekti nalaze, zato, da je slovenski vlasnik imao na umu buduću suradnju s HEP-om, vjerojatno bi izabrao lokaciju u zone sadašnje elektrane, odnosno HEP bi o tome bio informiran. Ovako je eventualna nova nuklarka u Krškom predmet planova isključivo slovenskog vlasnika – kaže Šundov, piše Lider Press.
Prijelazno razdoblje
To je dobra vijest za protivnike nuklearne elektrane koji njezinu izgradnju osim opasnosti zbog radioaktivnog otpada smatraju i preskupom investicijom. No Čavlina misli da je to, uz uvjet da elektrana dobro radi, kao, primjerice ,ona u Krškom, ipak vrlo isplativo. Kad je riječ o otpadu, da bi smanjile financijski rizik, elektroprivrede se katkad udružuju na nuklearnom projektu.
– Pitanje rješivosti problema radioaktivnog otpada više je političko i strateško, a manje tehničko. Neke se zemlje u rješavanju tog pitanja udružuju, a neke su ga, poput Finske, u cijelosti samostalno riješile. Finska je tu stratešku odluku donijela na razini države i uz to je prihvatila daljnji nuklearni program – objašnjava Čavlina.Paar misli da najprije treba odrediti strateške smjerove razvoja hrvatskoga gospodarstva, a tek onda planirati energetske objekte. Sva stajališta treba usporediti, argumente procijeniti na temelju objektivnih ekonomskih, znanstvenih, strateških i psiholoških faktora te na osnovi toga odlučiti o najboljem rješenju.- Svakako uzeti u obzir da će u slučaju uspjeha sadašnjega svjetskog demonstracijskog projekta ITER-a za pola stoljeća na raspolaganju biti novi, obilan, ekološki vrlo čist i sigurnosno vrlo povoljan izvor električne energije. Dakle, može se reći da smo u prijelaznom razdoblju. Doduše, to se i prije mislilo, ali to se ‘prijelazno’ razdoblje produljilo – kaže Paar.Čavlina kaže da je nakon prihvaćanja ‘Strategije ‘ u Hrvatskom saboru stala svaka aktivnost, pa misli da bi se radnje trebale ubrzati i iz još jednog razloga: u Hrvatskoj energetske djelatnosti u emisiji stakleničkih plinova, kaže, sudjeluju s približno 75 posto u ukupnoj emisiji prozročenoj ljudskom djelatnošću. – Stoga bismo uvođenjem nuklearne elektrane, čiji pogon ne ispušta stakleničke plinove, ispunili obveze koje je Hrvatska preuzela potpisavši i ratificiravši Kyotski sporazum – zaključuje Čavlina.