ZAGREB, Već nekoliko mjeseci, Hrvatska elektroprivreda vodi ozbiljne razgovore o mogućem preuzimanju, odnosno kupovini Termoelektrane Stanari u Republici Srpskoj.
Prema tvrdnjama upućenih, ova termoelektrana vrijedi oko 500 miliona dolara. Ima snagu od 300 megavata. Počela je s radom prošle godine, a u vlasništvu je kompanije EFT Vuka Hamovića, biznismena iz Srbije i veletrgovca električnom energijom.
Saznanja o razgovorima nisu željeli komentaristati ni u HEP-u ni u EFT-u. Međutim, prema informacijama koje su potvrđene iz dva neslužbena i međusobno nezavisna izvora, već je održano više sastanaka o ovoj temi između predstavnika dvije kompanije, prenosi Jutarnji list.
Prema istim navodima, delegacija HEP-a je tim povodom nedavno boravila u Beogradu, te posjetila i samu Termoelektranu Stanari. Pregovori će, tvrde ovi izvori, biti intenzivirani u narednim mjesecima, vjerojatno na političkoj razini, a konačna odluka o ovom projektu mogla bi biti donesena do kraja godine.
Termoelektrana Stanari prva je privatna investicija u neki veliki konvencionalni proizvodni elektroenergetski objekt na području zemalja bivše Jugoslavije. Priča je počela 2004. godine kad je EFT pobijedio na međunarodnom javnom tenderu koji je Vlada Republike Srpske raspisala za odabir strateškog partnera u rudniku Stanari. Radi se o rudniku smeđeg ugljena – lignita – s procijenjenim geološkim rezervama od 88 milijuna tona.
Kako potražnja za smeđim ugljenom u regiji pada, EFT je odlučio na lokaciji graditi termoelektranu. Inicijalni projekt bio je da se gradi termoelektrana snage 400 megavata koja bi proizvodila oko 3 teravatsata energije godišnje.
Tehnološko rješenje trebao je isporučiti francuski Alstom, a financijer projekta bila je Europska banka za obnovu i razvoj. Ipak, kako su ti pregovori propali, EFT se okrenuo istoku te u Kini dogovorio financiranje s tamošnjom razvojnom bankom (China Development Bank), a za isporučitelja tehnologije prihvatio tamošnji Dongfang Electric Corporation. Kako su Kinezi nudili nešto stariju generaciju tehnologija od Alstoma, izmijenjen je i projekt, pa je instalirana snaga elektrane reducirana za četvrtinu, planirana proizvodnja smanjena na 2 teravatsata godišnje, a bruto efikasnost sa 43 na 38,5 posto.
Ta promjena projekta izazvala je veliko nezadovoljstvo lokalnih ekoloških udruga, koje su podigle i nekoliko tužbi tvrdeći da će elektrana – zbog korištenja zastarjele tehnologije – za dva do tri puta premašiti razinu dozvoljenih štetnih emisija koje su dopuštene temeljem pravila Europske unije, kojih se i BiH temeljem članstva u Energetskoj zajednici mora početi pridržavati od 1. januara 2018. Ipak, temeljem službenih podataka o izvršenom testu pouzdanosti elektrane za vrijeme probnog rada, čini se kako su te slutnje, barem zasad, neutemeljene. Termoelektrana u Stanarima postigla je čak i znatno veći stupanj bruto efikasnosti od planiranog (40,2 posto), a zabilježene štetne emisije (SO2, NOx, čvrste čestice) ispod su evropskih limita.
Veći problem elektrane, barem što se njezina aktualnog vlasnika tiče, jeste ekonomski. Naime, stanje na regionalnom, pa i evropskom tržištu električne energije radikalno se promijenilo od 2008. kad je cijeli projekt koncipiran. Veliki uticaj prethodno subvencionirane “zelene energije” u sistem radikalno je smanjio cijene energije na veleprodajnim tržištima, što je u problem gurnulo sve operatore konvencionalnih termoelektrana, naročito onih novih koje opterećuju visoki amortizacijski troškovi. Iako razlozi zbog kojih EFT razmatra prodaju elektrane u Stanarima nisu poznati, pretpostavlja se da je preduzeće – koja se dominantno bavi samo trgovinom energijom – u aktualnim okolnostima niskih cijena mučila s otplaćivanjem kredita. No, može li onda to biti isplativa investicija za HEP?
Čak i nakon provođenja vrlo kompleksnih analiza i budžeta, na to pitanje je teško dati decidirani odgovor, ali evidentno je da je ta računica za vertikalno integrisanu energetsku kompaniju kakav je HEP (bavi se i proizvodnjom i veletrgovinom i maloprodajom) znatno drukčija nego što je za kompaniju poput EFT-a.
Tokom posljednjih godina HEP posluje izuzetno profitabilno, na hrvatskom tržištu drži dominantnu poziciju, a sve se ambicioznije širi i u susjednim zemljama. Ključni razlog tog uzleta uvelike je kompanijin proizvodni portfelj, s temeljem na cjenovno povoljnim hidroelektranama i proizvodnji iz nuklearne elektrane Krško.
Ipak, svojevrsna Ahilova peta tog portfelja su kompanijine termoelektrane, od kojih znatan broj tokom sljedećih godina izlazi iz stroja. Logična je, stoga, želja kompanije da kapacitete koji se gase zamijeni novim objektima, naročito u momentu gdje raspolaže ozbiljnim finansijskim potencijalom. Jutarnji list
