BRISEL – Evropska unija uspjela je prilagoditi se promjenjivom krajoliku tržišta nafte i zapravo ukloniti svoju zavisnost o ruskoj nafti
Uvoz sirove nafte u Evropsku uniju doživio je značajne promjene od početka 2022 godine. Naime, sve do kraja januara prošle godine, dakle prije izbijanja rata, uvoz iz raznih izvora bio je relativno stabilan. Pritom je Rusija bila primarni izvor uvoza sirove nafte.
Kancelarija za statistiku EU Eurostat javlja kako se od posljednjeg tromjesečja 2021. do januara 2022. uvoz iz Rusije kretao se od 39 657 do 49 698 barela, što čini 24 do 31 odsto ukupnog uvoza.
Sjedinjene Američke Države bile su drugi najveći dobavljač sirove nafte za EU, osiguravajući između 19 115 barela i 20 751 barela, što predstavlja 10 do 13 odsto ukupnog uvoza. Norveška i Kazahstan takođe su isporučivale slične količine sirove nafte, u rasponu od osam do 14 odsto ukupnog uvoza, dok je uvoz iz Iraka bio nešto manji, u rasponu od sedam do 12 odsto. Uvoz iz Libije činio je oko pet odsto ukupnog uvoza, javlja Eurostat.
Drugi izvori
Početak rata u Ukrajini u febrauru prošle godine imao je značajan uticaj na uvoz sirove nafte u EU. Situacija je bila vrlo nestabilna od februara do aprila, s velikim uvozom iz Rusije u febrauru i aprilu (63 859 barela odnosno 58 976 barela, što predstavlja 33 odsto odnosno 30 odsto ukupnog uvoza) i niskim uvozom u ožujku (31 820 barela, što predstavlja 18 odsto ukupnog uvoza).
Uvoz iz Rusije u maju prošle godine smanjio se na 24 162 barela (12 posto ukupnog uvoza) i ostao je relativno stabilan do septembra 2022.
Od septembra pa nadalje uvoz se postepeno smanjivao, dosegnuvši 7 645 barela (četiri odsto ukupnog uvoza) u decembru 2022. (šesti paket sankcija EU protiv Rusije, koji je Savjet usvojilo u junu, sastojao se od zabrane uvoza ruske sirove nafte pomorskim prometom od 5. prosinca 2022.).
Pad uvoza iz Rusije nadoknađen je rastom uvoza iz drugih izvora.
Naime, u decembru 2022. najveći dobavljači sirove nafte bile su SAD (34 483 barela; 18 odsto ukupnog uvoza; rast za šest procentnih bodova u poređenju s posljednjim tromjesečjem u 2021.) i Norveška (32 899 barela; 17 odsto ukupnog uvoza; rast od sedam procentnih bodova).
Uvoz nafte iz Libije i Velike Britanije uvećan je za dva odnosno četiri procentna boda. Uvoz iz Kazahstana i Iraka je ipak ostao na sličnim nivoima ili se neznatno povećao u poređenju sa posljednjim tromjesečjem prije rata.
Snižena cijena
Dva su elementa koja definiraju cijenu sirove nafte – spot tržište i vrsta sirove nafte.
Prije rata u Ukrajini, cijena nafte je bila stabilna na oko 80 američkih dolara po barelu, s malim oscilacijama između vrsta sirove nafte (manje od četiri američka dolara po barelu). Međutim, nestabilna geopolitička situacija prouzrokovala je veliku volatilnost na tržištu, a od februara 2022. cijene sirove nafte počele su značajno rasti.
Sirova nafta iz Rusije (Urals) u martu prošle godine bila je cijenjena niže od ostalih vrsta, s popustom od približno 16 američkih dolara po barelu u poređenju s prosječnom cijenom ostale četiri najčešće vrste nafte. Sljedećih mjeseci ruska nafta Urals trgovala se po vrlo sniženoj cijeni (oko 30 američkih dolara po barelu).
Istovremeno, cijene ostalih vrsta nafte počele su jače oscilirati. Tržište je bilo najmanje stabilno u junu i julu 2022., a razlike u cijenama između ostale četiri najčešće vrste nafte (Brent, Dubai, OPEC i WTI) varirale su od devet do 12 američkih dolara po barelu, tri do četiri puta više nego prije rata.
Stvari su se počele stabilizovati do kraja godine, uz smanjenje uvoza iz Rusije, niže cijene sirove nafte i manju volatilnost.
Najveći dobavljači sirove nafte za EU bili su SAD, Norveška i Kazahstan, što pokazuje da se Evropska unija uspjela prilagoditi promjenjivom krajoliku tržišta nafte i zapravo ukloniti svoju ovisnost o ruskoj nafti. Energetika.net