SARAJEVO – Dok se u Bosni i Hercegovini još uvijek najviše govori o tome koliko je novih solarnih elektrana izgrađeno i koliko će ih tek biti priključeno na mrežu, u Evropskoj uniji i zemljama regiona sve više pažnje privlači jedno drugo pitanje – šta uraditi sa proizvedenom energijom i kako omogućiti da ona dođe do što većeg broja korisnika.
Upravo zbog toga Slovenija od jula ove godine uvodi model dijeljenja električne energije (energy sharing), dok Srbija kroz novi zakonski okvir uvodi koncept aktivnog kupca električne energije. Na prvi pogled riječ je o stručnim i komplikovanim terminima, ali suština je zapravo vrlo jednostavna – građanima i kompanijama omogućava se da mnogo aktivnije učestvuju na tržištu električne energije.
Kada solarna elektrana može snabdijevati nekoga drugog
Zamislimo porodicu koja na krovu kuće ima solarnu elektranu i proizvodi više energije nego što joj je potrebno. Danas se taj višak uglavnom predaje u mrežu po unaprijed definisanim pravilima.
Novi slovenački model omogućava nešto drugačije. Vlasnik solarne elektrane može svoj višak energije ustupiti ili prodati drugom korisniku – na primjer djetetu koje živi u drugom gradu, roditeljima, prijatelju ili malom preduzeću koje nema mogućnost postavljanja vlastitih panela.
Naravno, električna energija fizički ne putuje od jedne kuće do druge. Sve se evidentira kroz obračunski sistem operatora mreže, koji registruje koliko je energije proizvedeno, koliko potrošeno i kome se određeni dio proizvodnje pripisuje.
Na taj način nastaje svojevrsno lokalno tržište energije između proizvođača i potrošača.
Od potrošača do aktivnog učesnika tržišta
Srbija istovremeno ide korak dalje kroz koncept aktivnog kupca električne energije.
Do sada su kompanije uglavnom imale dvije uloge – ili proizvode električnu energiju ili je kupuju. Novi model briše tu granicu.
Aktivni kupac može istovremeno proizvoditi energiju iz solarne elektrane, koristiti je za vlastite potrebe, skladištiti u baterijama, prodavati višak kada su cijene povoljne i prilagođavati svoju potrošnju potrebama tržišta.
Drugim riječima, kompanije više nisu samo kupci električne energije nego postaju aktivni učesnici energetskog sistema.
To je razlog zbog kojeg su veliki industrijski sistemi poput Linglonga i HBIS-a među prvima prepoznali prednosti ovakvog pristupa. Vlastita proizvodnja energije više nije samo način smanjenja računa za struju, već postaje dio poslovne strategije i povećanja konkurentnosti.
Zašto je to važno za privredu?
Posljednjih godina proizvođači električne energije iz obnovljivih izvora suočavaju se sa novim izazovom. U satima najveće proizvodnje solarnih elektrana cijene električne energije na tržištu često značajno padaju, a povremeno dostižu i veoma niske vrijednosti.
To znači da elektrana proizvodi najviše upravo onda kada je energija najmanje vrijedna.
Modeli poput dijeljenja energije i aktivnih kupaca nude dio rješenja za taj problem.
Umjesto da se sav višak energije automatski prodaje na berzi, proizvođač može pronaći direktnog kupca. Kompanije mogu ugovarati međusobnu saradnju, građani mogu dijeliti energiju sa članovima porodice, a baterijski sistemi mogu energiju sačuvati za periode kada je potražnja veća.
Rezultat je efikasnije korištenje proizvedene energije i stabilnije poslovanje za investitore i privredu.
Da li je BiH spremna za ovakve modele?
Iako se o ovim konceptima kod nas još uvijek relativno malo govori, određeni temelji već postoje.
Energetski zakoni u Bosni i Hercegovini već poznaju kupce-proizvođače, odnosno prozjumere, a uveden je i koncept energetskih zajednica koje omogućavaju zajedničko korištenje obnovljivih izvora energije.
To znači da pravni okvir nije potpuno stran ovakvim rješenjima. Naprotiv, mnogi elementi koji postoje u evropskim direktivama već su djelimično ugrađeni u domaće zakonodavstvo.
Ono što još nedostaje jesu detaljna tržišna pravila koja bi omogućila jednostavnu razmjenu energije između različitih korisnika, jasne obračunske modele i aktivnije uključivanje baterijskih sistema i agregatora na tržište električne energije.
Korak koji će prije ili kasnije doći
Kako raste broj solarnih elektrana, postaje jasno da budućnost energetike neće zavisiti samo od novih megavata instalirane snage.
Jednako važno postaje pitanje kako će se tom energijom trgovati, ko će je koristiti i na koji način će proizvođači ostvarivati prihode.
Zbog toga modeli poput dijeljenja energije i aktivnih kupaca više nisu samo evropski eksperiment. Oni postaju sastavni dio modernog energetskog tržišta.
I u Bosni i Hercegovini sve češće se otvara pitanje da li postojeći propisi mogu pratiti promjene koje se već dešavaju u regionu. U tom procesu važnu ulogu imaju i stručne organizacije poput UPEOI, koje godinama ukazuju na potrebu razvoja tržišnih mehanizama koji će omogućiti veću iskorištenost obnovljivih izvora energije.
Ako je prva faza energetske tranzicije bila izgradnja solarnih elektrana, onda bi naredna faza mogla biti stvaranje sistema u kojem će građani i privreda mnogo slobodnije raspolagati energijom koju proizvode. A upravo tu počinje priča o aktivnim kupcima i dijeljenju električne energije.
