VAŠINGTON – Količine ruskog dizela koje bi mogle da stignu na američko tržište nedovoljne su za značajnije snižavanje cijena, dok bi eventualni prestanak rada rafinerije NIS-a Srbiju doveo u ozbiljan problem sa snabdijevanjem poslije mjesec ili dva, izjavio je za RTS stručnjak za energetiku Željko Marković.
Dogovor predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa i ruskog predsjednika Vladimira Putina o plasmanu ruskog dizela na američko i svjetsko tržište ne znači da će gorivo uskoro pojeftiniti, niti da će pritisci na globalno snabdijevanje biti otklonjeni.
Iako su berze u početku reagovale blagim padom cijena nafte, novi bezbjednosni rizici na Bliskom istoku ponovo su podstakli njihov rast, dok Međunarodna agencija za energetiku upozorava na ozbiljne pritiske na tržištu dizela i potrebu za oslobađanjem strateških rezervi.
Energetski analitičar Željko Marković smatra da dogovor Vašingtona i Moskve treba posmatrati i u kontekstu unutrašnjih političkih prilika u SAD, ali i ograničenih mogućnosti Rusije da poveća isporuke zbog posljedica rata u Ukrajini i oštećenja energetske infrastrukture.
„Čini mi se da je više reklamni potez nego da će to stvarno moći nešto da uradi“, ocjenio je Marković, ukazujući na to da su količine koje se najavljuju relativno male u odnosu na potrebe velikih tržišta.
Ograničene količine dizela ne mogu da riješe globalne probleme
Prema najavljenim planovima, prva isporuka ruskog dizela trebalo bi da iznosi 300.000 tona, nakon čega bi uslijedile količine od 500.000 tona, milion tona, a potencijalno i do tri miliona tona, ukoliko Rusija bude u mogućnosti da ih obezbijedi.
Međutim, Marković naglašava da je ključno pitanje da li Moskva zaista raspolaže dodatnim količinama goriva koje bi mogla da izveze. Od početka rata u Ukrajini ruska energetska infrastruktura izložena je napadima, a oštećeni rafinerijski kapaciteti nisu u potpunosti obnovljeni. Rusija je ranije čak ograničavala izvoz dizela zbog potreba sopstvenog tržišta.
„Ako gledamo te količine, 300.000 tona je oko 14 sati američke potrošnje. Petsto hiljada tona je otprilike za jedan dan potrošnje dizela u Americi. To su dosta male količine“, objasnio je Marković.
On smatra da bi dodatne isporuke ipak mogle da donesu izvjesno smirivanje cijena, ali ne i značajniji preokret, posebno ako se ne radi o novim količinama na svjetskom tržištu, već o preusmjeravanju postojećih isporuka ka američkim kupcima.
Kada je riječ o Srbiji, Marković ocjenjuje da trenutno nema razloga za veću zabrinutost zbog snabdijevanja gorivom, jer rafinerija NIS-a radi, a domaće tržište je stabilno. Ipak, upozorava da bi eventualni prestanak rada rafinerije usljed sankcija mogao da stvori ozbiljne probleme u relativno kratkom roku.
Prema njegovim riječima, Srbija bi u takvom scenariju mogla da se osloni na postojeće rezerve i uvoz tokom mjesec ili dva, ali bi nakon toga snabdijevanje postalo znatno neizvjesnije.
„Sada je pitanje samo da NIS mora da radi, mora da prerađuje naftu i proizvodi dizel. Mislim da kod nas situacija nije toliko kritična. Daleko smo još od nestašica“, rekao je Marković.
On je podsjetio da je Srbija već oslobađala dio rezervi, uključujući oko 5.000 tona dizela, što je, iako relativno mala količina u odnosu na mjesečnu potrošnju, doprinijelo održavanju stabilnosti tržišta.
Ipak, pitanje NIS-a i dalje u velikoj mjeri zavisi od odnosa Moskve i Vašingtona, kao i od odluka američkih vlasti o sankcijama. Marković ukazuje da je poslije dogovora Trampa i Putina došlo do privremene suspenzije određenih sankcija koje se odnose na ruski dizel, ali da sankcije prema Rusiji u cjelini, kao i one koje se odnose na NIS, nisu time ukinute.
„Generalno gledano, dogovor za NIS zavisi od velikih sila. Nismo mi tu toliko moćni da nešto možemo da uradimo. Kako se Rusi i Amerikanci dogovore, tako će biti“, ocjenio je Marković.
Prema njegovim riječima, poboljšanje odnosa dvije sile moglo bi pozitivno da utiče i na rješavanje problema NIS-a i da Srbiji otvori povoljnije mogućnosti.
