BEČ, Iako otpor prema energiji dobivenoj iz uranijuma nije oslabio, razvijeni svijet se sve više okreće razvoju nuklearnih elektrana kako bi izbjegao stalne obrte na tržištu nafte.
Mnoge zemlje, uključujući Kinu, Indiju, Tursku, Vijetnam, Indoneziju, Egipat, Južnoafričku Republiku, kao i neke zemlje Persijskog zaliva, rješenje za prevazilaženje vrtoglavog rasta cijena nafte vide u gradnji nuklearki.
Sa 60 nuklearki u izgradnji u 14 zemalja, i 163 u planu izgradnje širom svijeta, Međunarodna organizacija za promociju nuklearne energije predviđa se da će potrošnja uranijuma do 2020. porasti 33 odsto,na 100.000 tona godišnje, a u narednih 10 godina za još toliko.
S druge strane, analitičari su uvjereni da će već od početka 2014. zbog više razloga doći do krize snabdijevanja na globalnom tržištu uranijuma.
Prvi razlog za to je prestanak 20-godišnjeg sporazuma SAD i Rusije “megatona za megavat” koji ističe u decembru 2013.
Naime, Sporazumom o smanjenju nuklearnog oružja potpisanim pre 20 godina uranijum iz interkontinentalnih balističkih raketa i nuklearnih bojevih glava pretvaran je u gorivo za elektrane. Tako je do 2012. proizvedeno 13.603 tone uranijuma, koji je obezbjeđivao 10 odsto električne energije u SAD.
Kraj dogovora “megatona za megavat” omogućava Rusiji da uranijum iz programa smanjenja nuklearnog oružja ponudi, uz višu cijenu, na slobodnom tržištu, (a nema sumnje da Kina i Indija spremno čekaju taj trenutak).
Rusija je 2010. bila šesti po veličini proizvođač uranijuma u svijetu, iza Kazahstana, Kanade, Australije, Namibije, i Nigera, ali taj redoslijed obuhvata samo uranijum proizveden u rudnicima. Međutim, kad se tome doda uranijum proizvoden iz nuklearnog oružja, lista globalnih proizvođača će se značajno promijeniti.
Događaj koji se desio u četvrtak, 23.maja, kada su islamisti eksplozijom oštetili rudnik uranijuma na sjeveru Nigera dodatno je destabilizovao tržište i izazvao rast cijena.
Proizvodnja uranijuma proširuje se na mnoge zemlje, prvenstveno afričke, međutim za otvaranje novog rudnika potrebno je više od deset godina. Sve ukazuje da će potražnja na globalnom tržištu biti daleko veća od ponude, što će neminovno dovodi do većeg rasta cijene uranijuma. (GdeInvestirati)